Koreografija: Roberto Olivan

Plesači: Sol Vázquez, Spela Vodeb, Matias Marré, Felipe Salazar, Roberto Olivan

Dramaturgija: Roberto Magro

Glazba: Laurent Delforge

Oblikovanje svjetla: Manu Martínez

Fotografija: Jesus Robisco

Uz potporu: Institut Ramon Llull

A Place To Bury Strangers vraćanje je polazištu, onome bitnom. U vrijeme globalne prezasićenosti, svima nam je potreban povratak ka onome što doista jesmo i što određuje naše postupke.

Predstava govori o prekretnicama u životu koje svatko od nas može prepoznati iz vlastita iskustva. Neizbježni trenuci u životu ponekad su dobri, ponekad ne tako dobri, ali oni nas tjeraju na introspekciju i spoznaju da je važno živjeti, ali i da je još važnije gajiti nade i snove za budućnost.

Ova je predstava čudesno putovanje u strahove, tjeskobu i nesigurnost, ali i u nade, snove i utopijsku potragu za duhovnim oslobođenjem, sa kojom se suočava suvremeni čovjek. Govori o teškoćama suočavanja s društvom, odnosima, djelomičnom smrću bića, no ponajprije o otkrivanju mjesta na koje pripadamo; na tom mjestu pronalazimo dom bez kuće, osjećamo se bogati bez novca, povezani sa svime i svakim, u dodiru sa svojim stvarnim bićem koji nas vodi ka sreći za kojom neprekidno tragamo.

Roberto Olivan studirao je na Performing Arts Research and Training Studios (PARTS) i svoje prve korake kao profesionalni plesač napravio s prestižnom Rosas Dance Company pod vodstvom Anne Terese de Keersmaeker. Sudjelovao je, između ostaloga, u sljedećim projektima: Just before (1997.) i World Drumming (1998.), I said I i Achertland (1999.). Od 2003, vodi vlastitu kompaniju, Olivan Enclave Dance Company, s kojom je realizirao predstave De Farra (2003.), Homeland (2006.), i Kiosko das Almas Perdidas (2008.). Roberto Olivan, od 2004. godine i voditelj godišnje međunarodne radionice suvremenog plesa Deltebre Dansa, predaje u raznim plesnim školama i centrima diljem svijeta i koreografira za PARTS, Roses i Needcompany, između ostalih.